“Na početku svake karijere je najvažnije da se čovek nađe u onome što radi. To se često ne dešava samo od sebe. Ponekad je potrebno uložiti veliki trud i energiju da se to desi” – samo je jedna od poruka diplomiranog farmaceuta i doktora farmaceutskih nauka Predraga Radoševića koji iza sebe ima bogatu i uspešnu karijeru, i kao toksikolog i kao rukovodilac u farmaceutskoj kompaniji .
Kako ste odlučili da studirate farmaciju?
Bio sam znatiželjno dete i imao veliki broj hobija. Jedan od najznačajnijih je bila ljubav prema eletronici iz koje su proistekli mnogi elektronski uređaji koje sam sam napravio (pojačivači zvuka, radio stanice, elektronski tasteri i mnogi drugi urađaji). Tokom gimnazije sam imao veliku želju da studiram elektrotehniku i pripremao sam se za to. Iako sam bio odličan đak i matematičar, obzirom da sam pohađao gimnaziju u Belom Manastiru u Baranji, krajem gimnazije sam počeo da sumnjam da li je znanje koje posedujem dovoljno za uspešno studiranje tako prestižnog fakulteta. Odlučio sam na prečac da studiram farmaciju ali sa idejom da radim u laboratoriji. To mi se činilo kao dobra sprega elektronike i prirodnih nauka. Apoteku nikako nisam voleo obzirom da mi je majka bila farmaceut i radila u apoteci. Izašao sam na prijemni ispit 1974. godine na Farmaceutskom fakultetu i bez problema ga položio.
Kako se razvijala Vaša karijera farmaceuta?
Tokom studija farmacije posebno sam zavoleo toksikološku hemiju i kada su me na kraju studija kolege i prijatelji pitali šta ću da radim, odgovarao sad da ću se baviti toksikologijom. Odmah su me pitali gde, a ja sam odgovarao da ne znam gde, ali da znam da ću biti toksikolog. Nakon završenog pripravničkog staža u biohemijskoj laboratoriji Gradske bolnice u Beogradu i odslužene vojne obaveze raspisan je konkurs za specijalizaciju iz tokslikološke hemije na Vojnomedicinskoj akademiji (VMA). Ja sam se prijavio i bio primljen. U to vreme farmaceutska industrija je bila najpopularnije zaposlenje za diplomirane farmaceute pa na konkursu za toksikologa hemičara nije bilo mnogo interesovanja.
VMA se u to vreme selila u novu zgradu na Banjici, a u okviru novog zdanja opremljena je nova toksikološka laboratorija. Kada sam prvi put ušao u tu laboratoriju nisam mogao da verujem kakvu sam sreću imao. Toksikološka laboratorija u novoj VMA je u to vreme bila najopremljenija laboratorija u čitavom regionu zapadnog Balkana. Sve vrste hromatografija i spektroskopija su bile na raspolaganju tako da je predstojao vrlo uzbudljiv period savladavanja svih raspoloživih tehnika. Nisam mogao ni da zamislim da će se moj san o sprezi elektronike i prirodnih nauka tako izvanredno realizovati. Počeo sam ovladavati sve većim brojem tehnika, da bi se najviše zainteresovao za spektroskopske tehnike, naročito atomsku i masenu spektroskopiju. Rad u laboratoriji je bio pravo zadovoljstvo i uskoro mi je postalo najveće životno uživanje. Prilikom rešavanja toksikoloških slučajeva raspoložive tehnike su omogućavale testiranje svih mogućih hipoteza.
Specijalizaciju toksikološke hemije završio sam 1985. godine na VMA, a doktorsku disertaciju iz oblasti mikotoksina 1993. godine. Za docenta na predmetu Toksikološka hemija na VMA izabran sam 1994. godine. Imao sam priliku da 1987. godine posetim neke od referentnih laboratorija u Švedskoj iz oblasti za koje sam bio posebno zainteresovan. Učestvovao sam na kursu za hemijsko razoružanje 1991. godine, na kome su se obučavali budući potencijalni inspektori u okviru Konvencije o hemijskom razoružanju, a koja je bila u završnoj pripremi u UN. Kurs je organizovan u Helsinkiju, u referentnoj laboratoriji UN za hemijsko razoružanje. Kurs je završavao serijom uzoraka koje je svaki učesnik morao da analizira i napiše izveštaj. Tokom analize uzoraka koje sam dobio kao završni ispit pronašao sam hemijsko jedinjenje koje se nije moglo i smelo naći u jednom od navedenih uzoraka. Ubrzo se pokazalo da se radi o internoj kontaminaciji. Slučaj je detaljno ispitan, interna kontaminacija je potvrđena, a ja sam dobio posebne pohvale.
Početkom devedesetih, VMA je postala ratna bolnica zbrinjavajući ratnike sa prostora bivše Jugoslavije. To je bilo vreme kada je samo hirurgija i anestezija bila u fokusu zdravstvenih vlasti i uprave VMA. Za toksikologiju se najednom niko nije interesovao. Bilo je to izuzetno teško vreme za nekoga ko je tek stasao, savladao mnoge laboratorijske tehnike, započeo akademsku karijeru i uspostavio međunarodnu saradnju.
Odlučio sam da karijeru nastavim u inostranstvu, ali je je jedina mogućnost postojala na Novom Zelandu i Južnoj Africi u koje nisam želeo da idem. U međuvremenu sam dobio poziv da započnem rad u farmaceutskoj industriji u Novo Nordisku. Trebalo mi je mnogo vremena i energije da donesem odluku i prihvatim poziv. Problem je bio u tome što ja taj posao nisam voleo.
Po prelasku u Novo Nordisk trebalo mi je više od godinu dana da pronađem sebe u tome što radim. Saznavanje o insulinu, njegovoj farmakokinetici, hemijskoj stabilnosti se uklapalo u akademski način rada koji sam do tada gajio. Tako sam počeo da volim i taj novi posao.
Kompetencije za laboratorijski posao i posao u farma industriji su sasvim različite. U laboratoriji ste sami sa svojim toksikološkim problemom. Da li ćete problem rešiti ili ne, zavisi od vašeg znanja i veština, kao i mašina koje su vam potrebne kao alati za testiranje raznih hipoteza u dokazivanju trovanja. U farma industriji ste servis kompanije koja promoviše nove koncepte lečenja, te ste fokusirani na komunikaciju sa zdrvastvenim radnicima.
U Novo Nordisku sam počeo kao saradnik, ali sam ubrzo napredovao u medicinskoj i marketinškoj oblasti. Godine 2002. sam postao rukovodilac kancelarije kompanije Novo Nordisk u SR Jugoslaviji.
Na šta ste posebno ponosni u Vašem radu?
Tokom cele moje karijere uživao sam da znanje i iskustvo delim sa drugima. Posebno mi je prijao rad sa mladima koji su pokazivali interesovanje za ono čime sam se bavio, kako u laboratoriji, tako i u Novo Nordisku. Kao rezultat toga sam odškolovao veliki broj stručnjaka od kojih su neki razvili i internacionalne karijere. Ja ih pomno pratim i uživam u njihovim uspesima.
Šta biste poručili mladim kolegama na početku karijere?
Na početku svake karijere je najvažnije da se čovek nađe u onome što radi. To se često ne dešava samo od sebe. Ponekad je potrebno uložiti veliki trud i energiju da se to desi. Ja sam upravo primer za to. Prešao sa iz jedne oblasti farmacije, koju sam obožavao u drugu, sasvim drugačiju, koju nisam voleo. Uz veliki trud sam zavoleo i rad u farmceutskoj industriji koji mi je priuštio podjednako mnogo zadovoljstava kao i rad u laboratoriji. Smatram da kada se nešto radi iz velikog zadovoljstva i ljubavi, rezultati ne mogu da izostanu. Savet koji uvek dajem mladima koji započinu profesionalnu karijeru je da nađu načina da zavole to što rade. Neki uspeju, a nažalost mnogi ne. Rad sa onima koji uspeju je posebno zadovoljstvo za rukovodioca.
Da sa sadašnjim iskustvom treba da započnete karijeru danas, šta biste promenili?
U porodici sam vaspitan da sve što radim, radim sa velikom odgovornošću. Kroz celu karijeru sam zbog preterane odgovornosti često bio pod velikim stresom. Mislim da svaki posao koji se radi sa ljubavlju treba da donosi sreću, a preterani stres to onemogućava.
Da li imate neke skrivene talente i hobije u kojima uživate u slobodno vreme?
Mnoge hobije koje sam imao kao gimnazijalac sam sublimirao u profesiju koja mi je postala hobi tokom moje profesionalne karijere, kako laboratorijska, tako i one u farmaceutskoj industriji. Sada kada sam završio profesionalnu karijeru polako se vraćam starim hobijima. To su u prvom redu ribolov, ali i slušanje dobre muzike. Slobodno vreme, koga sada imam na pretek, gledam da provodim na moru uživajući u ribolovu. Unuku često sviram gitaru i rekao bih da on u tome uživa.
Čitanje beletristike mi pričinjava veliko zadovoljstvo.
Uživanje u kuvanju sam povezivao sa profesijom tako što sam povremeno pripremao razne specijalitete kolegama sa kojima sam radio. To su bili trenuci opuštanja i stvaranja još bolje atmosfere za dalji zajednički rad, kako na VMA, tako i u Novo Nordisku.
Pre nekoliko godina smo usvojili jednog napuštenog psa koga smo nazvali Bejli. Šetnje i vreme provedeno sa njim mi predstavlja posebno zadovoljstvo.
U stalnom sam kontaktu sa kolegama iz Novo Nordiska i uvek im stojim na raspolaganju za razgovore i savete.